Sunčev sustav
Znaš li kako je nastao Sunčev sustav? Nastankom svemira (Big Bang) raspoloživa materija bila je pod utjecajem raznih gravitacijskih i drugih sila koje su težile sakupiti što više te tvari. Iz toga oblaka, počele su se formirati razne nakupine materijala koje su se sve više "zgušnjavale" i rasle. Najviše te materije pokupilo je Sunce, i dolaskom do kritične mase, započeli su termonuklearni procesi u njegovoj jezgri i tada se "zapalilo", odnosno, pretvorilo se u zvijezdu. Planeti nisu došli do toga stadija jer nisu imali dovoljno veliku masu, pa su tako ostali "samo" planeti.
No, i planeti su prošli fazu u kojoj su bili užareni, a tijekom svojega razvoja, "ohladili" su se i podijelili u dvije skupine - unutarnje i vanjske planete Sunčevog sustava. Ovu drugu skupinu čine većinom veliki planeti koje nemaju tvrdu koru, nego su sastavljeni pretežito od plinova, to jest, imaju vrlo gustu atmosferu i tvrdu jezgru. Eto, to je otprilike najjednostavniji opis nastanka Sunčevog sustava.
Dakle, nagradno pitanje: koliko planeta ima u Sunčevom sustavu? Ne znaš? Pa pokušaj ih prebrojati na stranici o planetima. Oni malo sigurniji, reći će da ih ima osam. Oni koji vole filozofirati, pitati će na koje se planete misli, jer, osim velikih, tu su i mali planeti. Zovu se još i planetoidi ili asteroidi. Dakle, odgovora može biti nekoliko. Pa, krenimo redom. U Sunčevom sustavu nema samo planeta, već se tu nalazi raznolika obitelj svakojakih nebeskih objekata, a svima im je zajedničko to da se kreću oko Sunca. No, ne samo oko Sunca, nego i jedni oko drugih. Pa što je to što ih drži sve na okupu? Gravitacija. Cijeli je svemir ispunjen gravitacijom ili silom težom, odnosno privlačnom silom. Što je neki objekt veći, ima veću gravitaciju. Tako Sunce ima dovoljno veliku gravitaciju da drži sve planete na okupu unutar našega Sunčevog sustava. I svi planeti, i oni veliki, i oni mali, imaju svoju gravitaciju. Znači, gravitacija je ta sila koja to sve povezuje i sprječava da se to sve ne "razbježi" na sve strane.
To su sve vrlo složene sile koje djeluju jedne na druge, a dovoljno su izbalansirane da sve drže na svome mjestu. Na primjer, da je Zemljina gravitacija jača nego što je, planine nebi mogle biti toliko visoke, mi bi bili teži i vjerojatno ne bi ovako izgledali (o tome bi se sada moglo puno raspravljati), i cijeli naš svijet ne bi bio ovakav kakvim ga mi poznajemo. S druge strane, da je Zemljina gravitacija slabija, opet ne bi bilo dobro, jer bi Zemlja najvjerojatnije izgubila atmosferu i vodu, a time ni nas ne bi bilo, niti bi se mogli stvoriti uvjeti za život kakav postoji na Zemlji. Znači, ovako kako je sada, tako i treba biti. I udaljenost Zemlje od Sunca je isto idealna, jer da smo bliže Suncu, bili bismo poput Venere, a da smo dalje od Sunca, bilo bi nam kao da smo "pali s Marsa" :o) Znači, koji je zaključak? Pa taj da smo baš srećkovići, izvukli smo dobitnu kombinaciju na lotu i tu smo. Postojimo. Siguran sam 100 % da nismo jedini koji smo izvukli pravu srećku, ali to ne mogu dokazati, pa onda to ostaje za neku drugu priliku i raspravu :o)
Osim planeta, onih "pravih", kojih ima osam, da razriješim dilemu (Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun - pogledajte sliku gore), tu se nalaze i oni drugi, mali planeti, planetoidi ili asteroidi, kojih ima... pa... neznam broj ali jako puno. Gotovo svi se nalaze u stazi između Marsa i Jupitera, u takozvanom asteroidnom pojasu. Odakle su došli ti planetoidi? Moglo se čuti raznih verzija od kojih je jedna bila da je na mjestu tih nebeskih tijela postojao jedan planet koji se zvao Phaeton i koji se raspao. Razlozi raspada su opet puni raznih verzija. No, ta priča se ne čini baš vjerojatnom. Prije će biti da su oni dijelovi materijala od kojega su sazdani ostali planeti, a koji se nisu uspjeli "ugraditi" u još jedan planet.
I tako, imamo hrpu stijenja i kamenja, koje kruži u asteroidnom pojasu. No, nisu svi tamo. Postoje i planetoidi koji "šaraju" van asteroidnog pojasa, a koji mogu biti vrlo opasni po nas. Naime, staze takvih objekata su ponekada tako postavljene da se približavaju, ako ne i sijeku, sa stazom Zemlje, što može dovesti do sudara. Da se to i prije događalo, postoje dokazi na Zemlji u vidu udarnih kratera, koji su doduše erodirali ali se ipak mogu primijetiti. Što bi sudar jednog takvog objekta sa Zemljom značio za kompletni život na Zemlji, mislim da ne trebam obrazlagati. Sjetimo se dinosaura.
U Hrvatskoj postoji jedna zvjezdarnica koja postiže svake godine vrhunske rezultate po broju otkrivenih asteroida. Riječ je o Višnjanskoj zvjezdarnici koja je vrlo dobro poznata svim astronomima u cijelome svijetu koji se bave otkrivanjem i praćenjem takvih nebeskih tijela. Savjetujem svima zainteresiranima, da ju posjete, bilo osobno, bilo putem Interneta. Puno će naučiti o asteroidima i ne samo o njima, već i o svemu ostalome čime se zvjezdarnica u Višnjanu bavi.
Zatim, tu su i kometi ili kod nas poznatiji pod imenom zvijezde repatice. Što su komete, kako izgledaju i još ponešto, možeš saznati na stranici o kometima. Eto, to su najvažnije značajke Sunčevog sustava. Pojedinosti i zanimljivosti o članovima obitelji našega zvjezdanog sustava, potraži u izborniku.