Astronomija
I would take this opportunity to express my gratitudes to Mr. Naoyuki Kurita, from far Japan, the beatiful country of Raising Sun, who let me to use some of his excellent astronomical fotos on my web sites. I recommand everyone to visit his web sites "Stellar scenes"!
Posebno se želim ovom prilikom, zahvaliti gospodinu Naoyuki Kurita, iz dalekoga Japana, prekrasne zemlje Izlazećeg Sunca, koji mi je dozvolio da na ove moje stranice, postavim neke od njegovih prekrasnih astofotografija, koje je on snimio. Preporučujem svima da posjete njegove web stranice "Stellar scenes"!
E pa, dragi posjetitelju, jesi li znao da je astronomija jedna od najstarijih znanosti? Ljudi su od samoga početka svoga postanka, pozorno pratili što se to zbiva iznad njihovih glava. Dan, noć, sunce, mjesec, oblaci, kiša, grmljavina, vjetar... Sve je to kod njih izazivalo veliku pozornost jer nisu znali što je to i kako to objasniti. Postoje arheološka nalazišta iz davnih i zaboravljenih vremena koja to potvrđuju. I dan danas, traje potraga za odgovorima koje su tražili drevni stanovnici naše planete. I trajat će još dugo, dugo vremena.
Astronomski Requiem...
U ljudskoj je prirodi znatiželja, želja za znanjem, radoznalost prema svijetu koji nas okružuje i kojega smo dio i mi. Kada se okreneš oko sebe, čini ti se da je svijet ogroman, beskonačan. Kada u noći pogledaš gore, vidiš da nebo nije crno. Barem ne potpuno. Na tisuće malih treperavih iskrica, kao da te pozivaju da ih istražiš. Oko tebe je sve mirno, i ako se zadubiš u njihovo treperenje, postaješ dio njih. Izgubiš osjećaj za vrijeme, postaneš nekako lagan, i čini ti se da čuješ iskonsku glazbu naših predaka, koji su se isto tako osjećali, pogleda uprtih u nebeska prostranstva, promatrajući iste te iskrice u koje i ti danas gledaš, postavljajući ista pitanja i tražeći iste odgovore. Uz pucketanje logorske vatre, zvuke bubnjeva i udaraljki, izvodili su plesove kojima su se željeli približiti svojim bogovima, koji su bili tamo negdje, među zvijezdama, tako veliki, tako moćni, tako nedodirljivi...
I dok bi vračevi pjevali moćne pjesme i izgovarali tajanstvene riječi, bogovi bi ih gledali, odozgo naravno, tamo gdje su zvijezde, kojima su i bile upućene sve riječi, sve pjesme, sve želje, i svi pogledi... I još su negdje tamo. Samo što se danas drugačije zovu. Ništa se nije promijenilo. Osim ljudi. I kada vratiš pogled na zemlju, shvatiš da svijet u kojemu živiš, i nije toliko velik, kao što ti se nedavno činio. Pa čak ni dugovječan. U usporedbi s drevnim bogovima, koji su još tamo gore, među zvijezdama, shvatiš da smo mi tek jedna iskrica u vremenu, tek jedno zrnce u prostoru, i da smo beskrajno mali, a opet, toliko beskrajno veliki.
Ukoliko si se, dragi posjetitelju, uspio pronaći u ovim mojim mislima, onda su ove stranice baš za tebe. Mala astronomska početnica. Tu ćeš pronaći dio odgovora na pitanja koja si postavljaš. Tu ćeš vidjeti dio onoga što do sada nisi imao prilike vidjeti. Ili možda jesi... No, kako god bilo, nadam se da ćeš uživati putovanjem kroz svemir.
A, što je ustvari astronomija?
"Da, ja ne znam u prirodi pojave, koja bi toliko užitka estetskomu čuvstvu mlada čovjeka davala, a ne znam ni pojave, koja bi čovjeku toliko uznosila i dušu i srce u više, čiste sfere života ljudskoga, nego promatranje večernjega i noćnoga zvjezdanoga neba, - dakako promatranje s ljubavlju i srcem, kojemu su još pristupni užici ove ruke. A nisu li tomu potvrda i toliki krasni hramovi božji, koji na svodovima svojim oponašaju svod nebeski?"
Tim je riječima, dr. Oton Kučera, u knjizi "Naše nebo", pokušao dočarati oduševljenje koje osjeća čovjek kada se susretne sa svojim prvim spoznajama o zvjezdanome nebu, sa svojim prvim otkrićima o zvijezdama, planetima... Teško je opisati onaj osjećaj, kada čovjek prvi puta pogleda kroz okular teleskopa, kada prvi puta ugleda kratere na Mjesecu, Saturnov prsten, pjege na Suncu... Ma, ako vam se pruži prilika, ne propustite ju, i dobro zapamtite te osjećaje koji će vas obuzeti. To je ono pravo. Koliko god gledali slike, one vas ne mogu pripremiti na onaj osjećaj koji vas obuzme kada to vidite "u živo". I mada se o tome puno pisalo, i mada o tome puno znate, ipak, svaki puta otkrijete nešto novo, za vas novo, i osjetite da ste upravo napravili malo otkriće, doživjeli nešto o čemu nigdje ne možete ništa pročitati, jer se to ne može napisati ili opisati. To se mora - osjetiti! I tako svaki puta ispočetka. Ma koliko god puta gledali isti mjesečev krajolik, on će uvijek iznova u vama buditi novo ushićenje. Ista stvar je i sa drugim nebeskim objektima i pojavama. Ništa od svega toga, ne može vam dočarati niti jedna fotografija, niti jedna knjiga, niti jedna priča. Baviti se astronomijom je nešto plemenito, nešto predivno i neopisivo. Nije važno imate li teleskop ili nemate. Dovoljno je i vaše golo oko, karta zvjezdanoga neba i malo znatiželje, pa da započnete svoja prva otkrića, svoja prva putovanja među zvijezdama.
Eto, otprilike, to je astronomija. Otkrivanje novoga i nepoznatoga, upoznavanje sa svijetom i skladom oko sebe, a pritom, upoznavajući sebe i svoju dušu, pronalaženje odgovora na mnoga pitanja, i pritom postavljajući nova pitanja koja zahtijevaju nove odgovore... I tome nema kraja. Tko se jednom počne ozbiljnije baviti astronomijom, tome do kraja života ostaje ono nešto u njemu, što ga čini vrednijim, svjesnijim i zadovoljnijim. Jednostavno, čovjek se promijeni, počne drugačije misliti i gledati svijet oko sebe.
Astronomija je lijek :o)
Još samo da kažem par riječi o fotografijama koje ćete susretati na ovim stranicama. Većina fotki prikazuje nebeska tijela onako, kako ih vide astronomi koristeći prosječne amaterske instrumente. Dakle, onako kako ih inače astronomi amateri vide. Namjerno sam birao takve slike, kako bih vam što realnije dočarao svijet amaterske astronomije, onako kako ih i vi možete vidjeti, pruži li vam se prilika. Mnoge web stranice prikazuju slike svemirskih tijela, kako ih možemo vidjeti samo kroz velike teleskope na velikim profesionalnim zvjezdarnicama ili pak, kako su ih snimile svemirske letjelice. No, u stvarnosti, nemamo baš puno prilike gledati kroz tako snažne teleskope, pa čovjek, koji se nagledao tih fantastično lijepih sličica, pomalo ostane razočaran ili zatečen kada prvi puta ugleda te objekte kroz amaterski instrument. Mnoge od tih lijepih šarenih boja, koje se zapažaju na fotografijama, u stvarnosti se vrlo teško primjećuju prostim okom. To ne znači da one ne postoje, nego je riječ o tome da se one zabilježe na fotografskim filmovima tek prilikom dužih ekspozicija, jer im je sjaj vrlo slabašan, a poznato je, da ljudsko oko u mraku ne razlikuje baš najbolje, niti boje, a niti detalje, kod objekata slaboga sjaja. Eto, sada kada ste se upoznali i sa ovim činjenicama, možete krenuti u istraživanje svemira.