Astronomija u Virovitici

Organizirano bavljenje astronomijom započinje u Virovitici proljeća 1970. godine osnivanjem gimnazijskog kluba "Kosmoplov". Na inicijativu učenika, uglavnom drugih razreda, klub je osnovan s ciljem upoznavanja sa dostignućima astronomije i astronautike. Učenici su sami uredili manju prostoriju (bivši balkon gimnazijske dvorane), načinili malu astronomsku knjižnicu i sa žarom raspravljali nakon redovnih tjednih astronomskih predavanja. Pokretači "Kosmoplova" i aktivni članovi bili su prof. Mirko Treber te učenici Ernest Bazijanac, Mirko Petraš, Damir Svoboda i ostali. Učenici su načinili mali refraktorski teleskop skromnih mogućnosti, ali ipak dostatnim za promatranja Mjeseca i Sunca. Nisu propustili promatrati pomrčine Sunca i Mjeseca te prolaz Merkura ispred Sunca 09. svibnja 1970. godine. Odlaskom ove generacije učenika na studij, rad kluba zamire, kao i prestanak izlaženja časopisa "Kosmoplov". Nakon dvije godine, 1974. pri Gimnaziji djeluje Astronomsko astronautički klub "dr Oton Kučera", nazvan po velikom popularizatoru astronomije i osnivaču Zvjezdarnice u Zagrebu. Premda s manjim brojem članova, aktivnost kluba na području praktičnog astronomskog rada je daleko veća, jer pojedini članovi nabavljaju vlastite teleskope (Zlatko Kovačević ­ refraktor O 60/910 mm; Boris Prpić - reflektor O 110/900 mm). Uz vizualna motrenja Sunčeve površine, Mjesečevog reljefa, planeta, planetoida i kometa, u praktičan rad uvode sve više i astrofotografiju (prolaz Merkura ispred Sunca 10. studenog 1973. godine, komet Kohoutek, zvjezdano nebo itd.). Sve veći broj novih članova, neriješeno pitanje financiranja djelatnosti kluba, želja za vlastitim prostorom i klupskim teleskopom većih mogućnosti, rezultiralo je inicijativom za osnivanjem astronomskog društva pri organizaciji "Narodne tehnike" u Virovitici. 


Posjet članova AAD "M.D.Bogdanić" prvoj podravskoj zvjezdarnici u Novigradu Podravskom i njezinom vlasniku, gospodinu Željku Andreiću, 10. kolovoza 1980. godine. S lijeva na desno stoje: Zlatko Kovačević, Željko Andreić, Miroslav Smiljanec, dolje: Boris Ribić, Stjepan Mihaljević i Danijel Reponj.

26. listopada 1975. godine u prostorijama Gimnazije "Petar Preradović" u Virovitici, održana je osnivačka skupština Astronomsko-astronautičkog društva "Mirko Daniel Bogdanić". Društvo djeluje kao udruženi član "Narodne tehnike" u Virovitici s kojom dijeli neriješeno pitanje prostora i financiranja. To se odrazilo i na ukupnu aktivnost društva, jer praktičan astronomsko-amaterski rad koji je bitna pokretačka snaga sveukupnog rada, nastao je uglavnom kao plod materijalnog napora pojedinaca prepuštenih samima sebi. 

 

 

 

Od osnivanja do 1978. godine prisutan je entuzijazam, ali aktivnost Društva, premda prisutna u lokalnoj javnosti, nije doživjela odgovarajuću afirmaciju. Iz ovog perioda posebno je upečatljiv ostao niz astronomskih 10-minutnih priloga u sklopu "Nedjeljnog radio - kolaža" Radio Virovitice koje su pripremale i vodile Višnja Govedarica i Lidija Novak. Članovi Društva vlastitim radom zarađuju dio sredstava za kupovinu društvenog teleskopa, no to je 1979. godine, uz dotaciju "Narodne tehnike", bilo dovoljno tek da se otkupi reflektorski teleskop Newtonovog tipa od prvog predsjednika AAD-a Borisa Prpića. U ovom periodu rada Društva osjetila se nova kvaliteta jer su na gimnazijsko školovanje dolazili učenici iz Špišić Bukovice i Suhopolja gdje su astronomske sekcije na osnovnim školama, vodili s mnogo uspjeha, nastavnici Jelena Jendrašić i Đuro Vrban. 


Virovitica, 18. siječnja 1983. godine, posjet dr. Vladisa Vujnovića AAD "Mirko Daniel Bogdanić", S lijeva na desno: Miroslav Smiljanec, Milan Vanđura, Štefica Car, dr. Vladis Vujnović; Zlatko Kovačević, Danijel Reponj. Snimio: Predrag Štetić

U periodu od 1979. godine, Društvo svake godine okuplja na povremenim sastancima oko deset članova, uglavnom starijih od dvadeset godina. U ovom periodu posebno se istaknuo Danijel Reponj koji je, vlastitim refraktorom (ø 60/910 mm) u periodu 1982-85. načinio preko 350 skica Sunčeve fotosfere. 1986. godine, AAD je konačno dobilo upotrebljivu prostoriju za svoj rad u "Domu tehnike", a "Narodna tehnika" je bila na najboljem putu rješenja financiranja djelatnosti udruženih organizacija. Sve ovo trebalo je biti garancija da će već posustao "svemirski jedrenjak", s brojnijom i prosječno mlađom posadom "zaploviti punim jedrima" u nove avanture duha... 

No, kako to obično u životu biva, prostorije koje su ustupljene AAD-u, nisu se koristile baš dugo vremena. U međuvremenu, dogodila se i provala u iste, tako da je sva literatura i inventar Društva, i dalje bio na privatnom čuvanju kod članova Društva. Društvo je tokom svojega postojanja, održavalo razna predavanja za članove i goste, na kojima su se obrađivale sve teme iz područja astronomije i astronautike. Zadnji sastanak AAD "M.D.Bogdanić", prema Zapisniku, održan je u utorak, 19. svibnja 1992. godine. Poslije toga, Društvo je prestalo postojati. Bivši članovi Društva, i dan danas se znaju sastati i otići negdje na promatranje, ali čisto onako, prijateljski i stoga što ih još uvijek veže zajednički interes prema astronomiji. Jer, da bi se čovjek aktivno bavio astronomijom, ne mora biti član nekakvoga Društva u kojemu onda ima obavezu baviti se stvarima koje nemaju nikakve veze sa astronomijom, ali imaju sa funkcioniranjem Društva. U današnje vrijeme Interneta i suvremenih komunikacija, čovjek nikada nije sam i svoja iskustva, ideje i razmišljanja, kao i pristup svim potrebnim informacijama i materijalima, može razmjenjivati sa tisućama ljudi širom svijeta, za samo nekoliko sekundi, što je u prošlim vremenima bilo nezamislivo. Tih godina nije bilo Interneta, i do informacija se dolazilo isključivo preko knjiga, časopisa, radija i televizije i druženjima sa drugim astronomima-amaterima.


Dvorac Pejačević - gradski muzej Virovitica, 05. studenoga 1993. godine, prilikom otvorenja veličanstvene astronomske izložbe "Sjaj nebesa" koja je obišla cijelu Hrvatsku. Izložbu je osmislio i ostvario Zlatko Kovačević, uz potporu i angažman gospode: prof. Wolfgang Paech (Hannover), mr. Thomas Baader (München), dr. Mijo Fett (Suhopolje), Mijo Fett st. (Suhopolje) i dr. Branko Grisogono (Uppsala). S lijeva na desno: Samir Sabo, Saša Kovačević, Zlatko Kovačević i Danijel Reponj. Izložba se nalazi u stalnom postavu, Planetarija Tehničkog muzeja u Zagrebu.

Puno se dragocjenog vremena potrošilo na rješavanje kojekakve papirologije, koja nije imala veze sa astronomijom, a bila je uvjet postojanja Društva. Koliko je to bilo onda važno govori i jedan detalj iz 1987. godine, kada se prilikom organiziranja "Dana astronomije" u Virovitici, dogodio incident. Naime, AAD "M.D.Bogdanić" je trebalo izraditi novi Statut, koji bi bio usklađen sa novim kriterijima bivše nam države, a koji je bio uvjet za daljnju opstojnost Društva. Mi smo to propustili učiniti na vrijeme. Zašto? Pa, na svakome smo sastanku najmanje raspravljali i bavili se astronomijom, a najviše se bavili birokratskom administracijom kojom nas je zatrpavala "Narodna tehnika" i ostale državne službe, tako da smo više sličili nekakvom uredu nego astronomskom društvu. Kako su pripreme za "Dan astronomije" bile u punome jeku, u svoj toj papirologiji, nitko se nije bavio rokovima kojih smo se trebali pridržavati.

I tako je na sam dan održavanja "Dana astronomije", 05. prosinca 1987. godine, došao nekakav drug Marko Tutuk, (koji je najvjerojatnije radio za Jugoslavensku tajnu službu KOS - Kontraobavještajna služba) i bacio plavu kovertu na stol i obratio nam se pitanjem "A, kako vi možete održavati jednu ovakvu manifestaciju, a ne postojite?" Mislim da vam to dosta govori. Naravno, sve smo to morali zataškavati, tako da to ne primijete gosti koji su učestvovali na tom "Danu astronomije". To je samo jedan detalj o vremenu u kojemu smo živjeli i radili.

Još je jedna "zgoda" iz 1984. godine, ili točnije, 30. svibnja 1984. godine, kada su članovi Društva bili na Bilogori, iznad prigradskoga mjesta Milanovac, snimati djelomičnu pomrčinu Sunca. Tada su drugovi iz Komiteta, raspravljali o tome da li mi stvarno snimamo tamo nekakvu pomrčinu, ili smo zapravo iskoristili priliku da snimamo nekakav radarski centar, za koji nismo imali pojma da postoji, a još manje gdje. Normalno, činjenica da je moja fotka pomrčine Sunca, izašla u novinama, njima ništa nije značila.

Jako je malo razumijevanja za ono čime se bavimo bilo od strane države i njezinih službi i organizacija. Sve smo morali sami. Tu i tamo je "kapnulo" nešto novca, ali to nije bilo niti približno dovoljno za ono što nam je trebalo. Ljudi koji su odlučivali o tome, najveći su dio dodjeljivali društvima i organizacijama kojima su oni bili na čelu, a nama, tamo nekakvim "astrolozima" - ni dan danas nisu naučili razliku između astronomije i astrologije, davali su samo mrvice. Da smo se bavili nogometom na primjer, dobili bismo novaca koliko nam je god potrebno. Ovako... Jednom smo prilikom, dobili od Saveza astronomskih društava SRH, popriličnu sumu novaca. Ne sjećam se točno koliko niti kako bih to pretvorio u sadašnju valutu, ali znam da smo za te novce mogli kupiti kompletan foto-laboratorij, dva-tri fotoaparata, brdo knjiga za knjižnicu, dijapozitive, filmove, foto-papire i kemikalije. No, trebalo nam je nekoliko mjeseci da se pokušamo dogovoriti što ćemo s njima, a kako je u ono vrijeme bila strahovita inflacija, novac se toliko obezvrijedio da za isti više nismo mogli kupiti niti jedan prosječni fotoaparat.


"Dan astronomije" i otvorenje zvjezdarnice u Pitomači, 23. rujna 1989. godine. S desna na lijevo: Saša Kovačević, Danijel Reponj, Bernard Toplak, Hrvoje Svoboda, Zdravko Janči (Čakovec), Janči (Kalinovac), Velimir Vujnović (Pitomača) sa svojom pratiljom, i leđima okrenut, Ivan Zobunđija (Kalinovac) - projektant zvjezdarnice.

Pošto je Zlatko Kovačević, u mnogim situacijama bio ispred svoga vremena, ili bio u stanju dobro procijeniti situaciju, prilikom izgradnje astronomske zvjezdarnice u Pitomači, podravskome mjestu udaljenome od Virovitice oko 20-tak kilometara, na sastanku Saveza astronomskih društava, prepustio je naš dio financija, Astronomskom društvu Pitomača, za izgradnju njihove Zvjezdarnice, jer znao je da mi nećemo imati puno pomoći od toga novca, a njima će to itekako dobro doći da dovrše svoju Zvjezdarnicu. Kako su oni bili mjesto sa puno složnih ljudi, koji su imali puno razumijevanja za ono čime se njihova djeca bave, uspjeli su u onome u čemu mi nikada nismo mogli - izgradili su zvjezdarnicu. Virovitica je oduvijek bila sredina u kojoj čelništvo one države, jednako kao i ove, nikada nije imalo razumijevanja za aktivnosti mladih ljudi, u kojima se ne može jesti i piti, ići na nekakve prijemove i slično. Virovitica je nekada imala i Konjički klub, Padobranski klub, Radio-amaterski klub, Aero-klub... Sve je to zahvaljujući politici i političarima uspjelo propasti jer nitko od odgovornih nije imao razumijevanja za takve vidove aktivnosti svojih građana. Danas je situacija podjednako loša, ako ne i gora.

Upravo je to, po mome mišljenju, glavni razlog zašto se Astronomsko društvo u Virovitici raspalo. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da nikome nije bilo stalo do toga, da potiče mlade ljude da se bave astronomijom, jednom od najstarijih znanosti, da podrže rad Društva koje je ostvarilo značajne rezultate, kako u zemlji, tako i van nje. Nakon 17. godina postojanja, i 22. godine organiziranog bavljenja astronomijom, ugasilo se Društvo, za koje više nitko nije mario i čiji članovi više nisu imali snage, uzalud se boriti protiv sebičnosti, bahatosti i nezainteresiranosti ljudi i ustanova koji su postojali tu zato, da se ne dogodi to što se dogodilo, a čiji su smisao postojanja bili oni sebi sami. Malo je mjesta u Hrvatskoj koja se mogu pohvaliti da imaju Astronomsko društvo, udrugu, klub i slično, koje je postiglo značajne rezultate u radu. Dok su u drugim zemljama svijeta, ljudi ponosni na svoje astronome-amatere, pružajući im svesrdnu pomoć u njihovome radu, kod nas je potpuno obrnuto. Sjećam se, u ono vrijeme dok sam bio član Društva, obećavali su nam brda i doline, te dobit ćete sve što vam treba, te izgradit ćemo vam zvjezdarnicu, te naći ćemo vam prostoriju, te kupit ćemo vam teleskope, te ovo, te ono... Nikada se ništa nije ostvarilo od obećanja. Nikada nisu ispunili niti jedno svoje obećanje. Od njih smo dobivali samo laži, laži, laži... Kao i danas. Sve što smo postigli, postigli smo svojim vlastitim radom, bez puno pomoći sa strane, a najmanje su nam pomogli ljudi koji su bili plaćeni da se brinu o nama. Što više, kao da su bili plaćeni da nam zagorčaju život koliko god je to moguće. Zato je vrijedno da se zabilježi sve to, kako se nikada nebi zaboravilo. Pošto je i danas slična situacija, sumnjam da će se u Virovitici tako skoro ponovno pojaviti neko novo Astronomsko društvo. Sve i dalje ostaje na aktivnostima pojedinaca koji sada djeluju isključivo kao astronomi-amateri pojedinci, da ne kažem privatnici.


Ekipa je u punom zamahu. Bilo je to 17. listopada 1986. godine, prilikom promatranja potpune pomrčine Mjeseca. S lijeva na desno: Teofil Korotaj, Zora Stupar, Damir Brkić, Danijel Reponj, Stjepan Mihaljević...

AAD "M.D.Bogdanić" i njegov član Zlatko Kovačević, dobitnici su brončane plakete "Boris Kidrič" koju je za poseban doprinos razvoju tehničke kulture, dodjeljivala Savezna konferencija Narodne tehnike Jugoslavije. 

O radu AAD-a ili njegovih članova pisali su "Virovitički list", "Večernji list" i "Tehnička kultura", a rezultati astronomskog rada članova AAD-a Zlatka Kovačević i Danijela Reponj objavljeni su u astronomskim časopisima (rubrikama): "Čovjek i svemir", "Vasiona", "Bolid", "Astro-amater", "Priroda", "Sky and Telescope" i "Albireo".

Na kraju, vrijedno je zabilježiti značajnija imena svih astronoma-amatera, koji su u proteklom periodu ostavili svoj "astronomski" trag u Virovitici:

Zlatko Kovačević
 Boris Ribić
Damir Brkić
 Tihomir Blažević
Jelena Jendrašić (nastavnica iz Špišić Bukovice)
 Damir Svoboda
Đuro Vrban (nastavnik iz Suhopolja)
 Mirko Petraš
Višnja Govedarica
 Zora Stupar
Štefica Car
 Saša Kovačević
Danijel Reponj
 Stjepan Mihaljević
Zdravko Tomeković
 Boris Prpić
Milan Vanđura
 Ivan Lijović
Samir Sabo
 Bernard Toplak
Miroslav Smiljanec
 Predrag Štetić-Fana
Lidija Novak
 Ernest Bazijanac
Mirko Treber
 Hrvoje Svoboda

E sada, moram reći da sam imena uglavnom "nabacao" bez ikakvoga reda, onako, nasumice, pa da se netko nebi naljutio zašto nije na nekom drugom rednom mjestu. Svi su ti ljudi, više ili manje, tijekom svih ovih godina, dali svoj doprinos astronomiji u Virovitici, a nije moje da odlučujem tko je više, a tko manje zaslužan. Zato molim, bez prigovaranja :o)

Astronomija u Virovitici - kroz slike


Bela Szentmartoni, osnivač kluba "Albireo" iz Kaposvara


Izložba astronomskih fotografija, lipnja 1983. godine. Na slici su Predrag Štetić i Danijel Reponj.


Izložba radova na Zvjezdarnici u Zagrebu, 1983.g.


Izložba astronomskih fotografija, lipnja 1983. godine


Takvi događaji se ne događaju bez Gustava


Izložba prigodom "Smotre mladih tehničara"


Tečaj iz osnova promatranja Sunca


Uvod u tečaj promatranja Sunca


Pripreme prije pomrčine Mjeseca


Pomrčina Mjeseca samo što nije počela


Zanimanje za pomrčinu Mjeseca bilo je veliko


Ovako je izgledao bedž "Dana astronomije 87"


O "Danu astronomije" u Virovitici, izvjestio je i Astronomski cirkular


Jedna od prvih članskih iskaznica AAD "M. D. Bogdanić"


Novija iskaznica AAD "M.D. Bogdanić" sa suvremenijim dizajnom

 

Novinski članci o radu AAD "Mirko Daniel Bogdanić"

 


"Virovitički list"


"Čovjek i svemir" broj 6, 1973. / 1974.


"Virovitički list" od 16.12.1977. godine


"Tehnička kultura" broj 9-10


"Večernji list" od 26.12.1979. godine


"Virovitički list" od 30.04.1981. godine


"Sky and Telescope" od studenoga 1977. godine


"Virovitički list" od 20.08.1982. godine


"Večernji list" od 13.06.1984. godine


"Večernji list" od 11.12.1987. godine


"Virovitički list" od 19.08.1988. godine


"Virovitički list" od 24.10.1986. godine


"Virovitički list" od 11.12.1987. godine


Izložba fotografija kometa Hale-Bopp


"Virovitički list" od 22.08.1997. godine


"Virovitički list" od 28.01.1983. godine


"Čovjek i svemir" broj 83-84


"Virovitički list" od 11.02.1983. godine


"Virovitički list" od 31.05.1985. godine


"Virovitički list" od 08.06.1984. godine


"Virovitički list" od 25.03.1977. godine

 

Osnivanje i propast nove Astronomske udruge Mirko Danijel Bogdanić

Ovo niže moje je osobno viđenje stanja stvari i osvrt na klimu u društvu koja je tada vladala u sredini u kojoj smo nastojali djelovati i obnoviti aktivno bavljenje astronomijom u Virovitici.

Znanost i politika? Mogu li ta dva pojma ići zajedno, ruku pod ruku? Tko se bavi znanošću? Jeste li ikada susreli znanstvenika ispranoga mozga? Jeste li naišli na čovjeka koji se bavi znanošću, a u stvari je glup? Poznajete li znanstvenika koji ne razmišlja svojom glavom nego mu drugi govore kako treba razmišljati? Vjerujete li znanstvenicima? Bave li se znanstvenici korisnim i smislenim poslom? Poznajete li bogatog znanstvenika koji se obogatio svojim radom?

Sada pojmove znanost i znanstvenik zamijenite u politika i političar. Usporedite odgovore. Ima li razlike?

Tu počinje moja priča. Virovitica. Jedne večeri bio sam kod prijatelja i kao i obično, pregledavali smo fotografije koje smo snimili noćima ranije. Mjesec i Plejade. Pepeljasta svjetlost. Mjesec i Venera. Uvijek bi se našlo nešto zanimljivo što se moglo snimiti. Skromnom opremom koju imamo, koja uopće nije namijenjena astronomiji, ali eto, imali smo samo svoje fotoaparate i pokoji dalekozor. O teleskopu smo samo sanjali. I pita me prijatelj, koliko košta jedan pravi teleskop? Kao da ja znam što je mislio pod "pravi teleskop". I počnem mu objašnjavati da teleskop nije televizor, dođeš u trgovinu i pokažeš prstom trgovcu i odneseš ga kući pod rukom. No, nije se on dao, i tako izračunasmo da bi jedan teleskop, kojime se može ozbiljno baviti astronomijom, sa svom opremom koja uz njega treba biti, košta oko 70 tisuća kuna, odnosno nešto manje od 10.000 €. Takvim teleskopom i opremom bismo mogli raditi ozbiljna promatranja i imati rezultate usporedive sa svjetskima. U današnje doba Interneta, vrlo lako možemo uspoređivati tko, što, kako i čime radi. Možemo se baviti znanošću, ne kao profesionalci ali ona znanja koja smo stjecali u školi i koja smo godinama upijali, mogli bismo napokon negdje korisno primijeniti. No, tko će nam dati potrebna sredstva? To možemo ostvariti jedino tako da osnujemo udrugu. Ali… Moja iskustva iz bivše nam zajedničke države, takva su da od toga neće biti ništa. Godinama smo pokušavali nešto ozbiljno napraviti no u onoj nam državi nitko nije bio sklon. Uostalom, sve sam to već opisao. Nismo nikada ništa tražili jer ništa ne bismo niti dobili. Rekao sam to i mojem prijatelju. I tada me on počeo razuvjeravati. Nakon nekog vremena, dobio sam dojam da se ipak sve toliko promijenilo i da sada u Lijepoj Našoj napokon postoje dobri uvjeti za ljude koji se žele baviti znanošću, za one koji žele svoje znanje koristiti za nešto što koristi širem krugu ljudi, popularizirati astronomiju, astronautiku, u onoj mjeri koja nam je dostupna. Pa eto, napokon smo dosegli razinu svijesti da se možemo svrstati uz bok razvijenim demokracijama i zemljama koje podržavaju znanost i ljude koji se njome bave. Uostalom, je li vam poznat slogan "Hrvatska, zemlja znanja"? Bogme, osjetio sam se nekako ponosan što su se vremena ipak tako drastično promijenila.

I odlučili smo osnovati astronomsku udrugu. Kontaktirali smo sve svoje stare znance s kojima smo se i inače družili i privatno bavili astronomijom. Ionako danas više nismo izolirani kao nekada jer tu je Internet i ljudi su na njemu kao u susjedstvu, nije važno odakle je tko kada svoj rad i interes može podijeliti u sekundi s bilo kojim prijateljem u svijetu, uopće je nevažno je li to na istome kontinentu. Na kraju krajeva, Internet je rezultat znanosti, zar ne. Jednako kao i sve ono čime se koristimo svakodnevno. I tako smo počeli ideju iznositi svima, ovaj puta samo u Virovitici, koji su se bavili astronomijom. To su ljudi koji su se astronomijom bavili i u bivšoj nam državi, ali ima i puno onih mlađih koji ne pamte baš toliko daleko. Sve u svemu, nismo od jučer, astronomija nam je prijatelj već desetljećima. Malo po malo i uspjeli smo animirati ljude i uvjeriti ih da je sada sve potpuno drugačije nego prije i da imamo izgleda baviti se astronomijom ozbiljnije. I eto, osnovali smo astronomsku udrugu. Sada je trebalo krenuti dalje. Riješili smo sve papire, platili sve što je trebalo platiti, iz svojih džepova naravno, jer udruga nema niti novčića na računu. Da bi svijet znao da postojimo, trebalo je izraditi web stranice, domenu (koju nam je pouzdani hoster uspio izgubiti) i hosting smo također platili iz svojih džepova, a stranice sam postavio ja, besplatno dakako. Na gradski proračun smo zakasnili jer je već donesen ranije, no tu su sponzori na koje smo računali. I tako je naša udruga počela svoj život. Počeli smo planirati što ćemo sve raditi, naravno bez novca jer ga trenutno nemamo, ali bit će ga, pa smo napravili i financijsku konstrukciju. Nismo neki stručnjaci za birokratske zavrzlame, no nekako ćemo se snaći. Obećano nam je da će na prvome rebalansu biti novca i za nas. Nitko sretniji. I tako, udruga je životarila, mi smo se bavili astronomijom kao i ranije, samo što je ovaj puta ispod naših radova pisalo da su to radili članovi astronomske udruge. Svatko se bavio onime što mu je najbolje išlo, jedan je ganjao sponzore jer ima velika poznanstva i široki krug ljudi s kojima je dobar, naročiti poduzetnika, ja sam radio oko weba i grafičkih materijala, treći je rješavao birokratske papire koji su stizali…

Posla je uvijek bilo, no sve manje smo se bavili astronomijom. Polako su počinjale zavrzlame. Drugi moj prijatelj, godinama je radio na Virovitičkom astronomskom zborniku i napokon ga je završio. Pozvao nas je da nazočimo svečanosti predstavljanja njegovog vrijednog djela. Naravno da smo se odazvali. Nije to imalo nikakve veze s astronomskom udrugom, no neki su mediji mislili drugačije. Zatim, susjedi su nam pokušali podmetnuti kukavičje jaje, ne bi li za sebe izvukli neku korist (zamislite, uspjelo im je, tko kaže da napad nije sredstvo da se ostvare ciljevi?). Kako nitko nije našao shodno za stvari postavi na svoje mjesto, morao sam ja. Za uzvrat, jedan moj prijatelj me počastio epitetom - budala, jer što se uopće imam petljati u tuđe poslove! Tako mi i treba što ozbiljno shvaćam mjesto dopredsjednika i pokušavam obraniti ugled udruge. I u svoj toj gunguli, jedna lijepa vijest. Udruga će dobiti jednokratnu financijsku injekciju za kupovinu teleskopa. Hajde de, barem nešto. Od svih potencijalnih sponzora, njih tridesetak ili više, odazvao se samo jedan s vrlo skromnim prilogom, ali barem se odazvao. Ovo će nam zato jako dobro doći. Čak smo i predračune za teleskop i opremu tražili. No, sve što je lijepo kratko traje, a ono što te ne ubije, ojača te.

Pripremajući financijski plan, birokracija nas je već jednom odbila jer ga nismo ispunili prema njihovim pravilima, pa smo ga morali ponovo doraditi, i onda me moj prijatelj pozove da idem s njime odnijeti ga u Upravni odjel za društvene djelatnosti, da vidim s kime i čime se on mora boriti i natezati. Naravno, napravio je to zato što sam ja već naveliko gunđao na sve te besmislene birokratske peripetije koje nisu donosile nikakvog rezultata. I tako mi lijepo odosmo u taj famozni odjel gdje nas je dočekao nekakav činovnik, odnosno Viši referent za financiranje društvenih djelatnosti, koji je baš bio na odlasku nekamo. Mi smo ga zaustavili i uspjeli nagovoriti da nam posveti malo svojega dragocjenog vremena, za koje ionako dobiva plaću. Nevoljko je pristao, mrmljajući da je baš morao na nekakvi sastanak s nekime… Predali smo mu naš zahtjev za financiranjem i plan rada za slijedeću godinu, na što je on odmah primijetio da broj žiro računa treba pisati u tekstu. Naš broj računa piše u zaglavlju svakog lista papira zajedno sa svim podacima poput adrese, brojeva telefona, web adrese, e-mailova… Na svakom prokletom papiru bilo kojeg memoranduma astronomske udruge! Ali ne, treba pisati i u tekstu!!! Pa svatko tko nije ćorav prvo što vidi je taj prokleti broj računa na vrhu papira, na vrhu svake stranice, svakog lista na kojemu pišemo. Svi ga vide, ali ne i ovaj mrzovoljni birokrat. Naravno da nije prihvatio naše obrazloženje i vratio nam sve na ponovni ispravak…

I onda mu je postavljeno pitanje kada ćemo dobiti sredstva koja su nam odobrena, a odgovor me je zaprepastio. Pitao nas je što bi mi još htjeli, dali su nam 5 tisuća kuna i mi nismo zadovoljni!? Hmm, o kakvim on kunama govori? Pa na računu nema tih tisuća o kojima on priča. Ništa nam nije bilo jasno. Rekosmo mu da to nije točno, nismo primili nikakve kune, a kamoli u tisućama koje on spominje i zato ga i pitamo što je s time. No, neda se on smesti, iz proračuna su astronomima odobrili taj ne mali iznos i novac nam je dodijeljen. Mi mu velimo da novac nije došao do nas. I onda mi se upali lampica! Pohvalio mi se prijatelj iz škole da je škola dobila lijepu svotu novca za njihov školski teleskop pa će sada napokon moći kupiti kompjuteriziranu montažu. Velim ja ovome da su oni novac uplatili na račun škole, a ne na račun astronomske udruge i kakve uopće veze ima udruga građana, a to smo mi, sa osnovnom školom? To su dva sasvim različita pojma. Naravno da to njega uopće ne zanima niti on zna razliku, a prima plaću da radi to što u stvari ne radi. On se i dalje drži priče da su novac dali "astronomima", a pod tim pojmom on izjednačava astronomsku udrugu, dakle udrugu građana, sa astronomskom sekcijom/klubom koji djeluje u osnovnoj školi, dakle učenicima kojima je izborni predmet astronomija u školi!!! Kada sam mu to objasnio, pitao me možemo li se mi koristiti tim teleskopom? Pa možemo ako nam škola dozvoli da se koristimo njezinom opremom. Eto, vidiš da smo novac uplatili na pravo mjesto, bio je njegov odgovor. Možete li vjerovati??? Time je za njega razgovor bio gotov i otpravio nas je tamo odakle smo i došli.

E, ovo je već bilo nešto sasvim drugačije. Mislim, nemam ja ništa protiv da je škola dobila novac za astronomiju da si poboljšaju opremu, djeca će imati bolje uvjete za svoje obrazovanje, no mene zgraža to da "odgovorni" koji "dijele" novac nemaju pojma i ne razlikuju ono o čemu bi kao trebali voditi računa. I tako smo mi ostali bez financija, a za iduću godinu su nam rekli da možemo u dvije rate očekivati oko 3 tisuće kuna. I to ako budemo sretne ruke. Bio sam i ostao toliko razočaran, da sam ozbiljno razmišljao o podnošenju ostavke na mjesto dopredsjednika i napuštanju članstva u udruzi. Astronomijom se mogu baviti kao i do sada, dostojanstveno i bez stresa i živciranja. Ovo je bio direktni napad na moj intelekt i razum. Uvijeno mi je u lice rečeno da sam glup i kreten i da ne mogu ništa poduzeti da to promijenim! Mislio sam da se nešto ozbiljno promijenilo, no ista stara pjesma još iz doba bivše nam zajedničke države, s time da oni prije nisu ništa ni obećavali niti dijelili. Mislim, ovo više nema nikakvog smisla, i onda sam pročitao svoj tekst od ranije i ustanovio koliko sam bio u pravu kada sam donio zaključak na kraju.

Osjećao se prevarenim i poniženim. Ja sam svoj dio posla u udruzi odradio, a na kraju je ispalo da sam nasjeo lijepim pričama i šarenim lažima. A ponadao sam se da je napokon ovo naše društvo krenulo putem u koji se svi kunu, napretka i znanja. Umjesto toga, dobio sam ne pljusku, nego udarac svom snagom šakom posred lica i to od ljudi koji primaju plaću da se brinu, da se upravo takvo nešto ne događa. Ovo mi je dobra lekcija, ne vjeruj nikome i nikada, pa ni djedu mrazu, čak ni kada ti darove nosi… Da smo kojim slučajem osnovali nogometni klub, u startu bi dobili love koliko nam god treba, a treneri bi dobivali plaću. No, kada je znanost u pitanju, odjednom te se gleda s visoka i s prijezirom, s ciničnim osmjehom na licu, i to od strane birokratskog činovnika koji misli da ima moć od ljudi praviti budale. Ja svoje dostojanstvo ne prodajem nikome, ne za tri, nego niti tristo tisuća kuna, eura, dolara ili čega već. Moji su me u udruzi pokušavali uvjeriti da nisam u pravu i da sam previše nestrpljiv i osjetljiv. Baš. Prema tome, trebao sam prihvatiti situaciju, pognuti glavu i pokunjeno šutjeti. E pa ja to ne mogu. Ovo više nema veze sa zdravim razumom. Pitao sam se što mi je to sve trebalo.

No, kap koja je prelila čašu, jedna je druga stvar. Prijatelj me zamolio da na Internetu vidim tko je zainteresiran za Virovitički astronomski zbornik i da pokupim narudžbe kako bi znao koliko brojeva treba tiskati. Javilo se desetak zainteresiranih i dogovor je bio da ćemo im to poslati odmah nakon izlaska zbornika. Kako je interes za zbornik bio jako veliki, prijatelj je nekako, nije mi jasno kako se to uopće moglo dogoditi, zaboravio odvojiti naručene primjerke i taj su tren svi bili rasprodati. Oni od kojih sam pokupio predbilježbe, ostali su bez zbornika, kao i neki članovi udruge koji nisu svoj primjerak pokupili prije predstavljanja. I kako ja sada da objasnim tim ljudima da sam od njih napravio budale??? Ni kriv, ni dužan, postao sam budaletina koja je od ljudi pokupila narudžbe i onda ih ostavila na cjedilu, s nekakvom prozirnom pričom o tome kako se to dogodilo slučajno, i kako nisam ništa mogao napraviti da to spriječim… Možete misliti kao sam se osjećao i koliko mi je bilo krivo zbog toga. Što će sada ti ljudi misliti o meni? S druge strane, išao sam pomoći prijatelju da svoj dugogodišnji rad prezentira svima koje to zanima. Pa sve je krenulo nizbrdo. Pomirio sam se nekako sa situacijom i izgubljenim povjerenjem. Znate ono, povjerenje se dugo gradi i teško stječe, ali se vrlo lako izgubi. Upravo to mi se događalo. No, prijatelj me je uvjeravao da postoji mogućnost da se zbornik dodatno tiska pa će ga tada dobiti i oni koji ga nisu dobili. To mi je bila slaba utjeha, ali ionako ništa nisam mogao napraviti. Za divno čudo, bližio se i taj trenutak. U pripremi je bilo dodatno tiskanje Virovitičkog astronomskog zbornika jer je interes bi toliki da je opravdavao tiskanje. I taman kada sam pomislio da će ipak nešto ići na bolje, stiže vijest da je ogranak Matice hrvatske Virovitica novac namijenjen tome jednostavno - potrošio!!! To je bila kap koja je prelila čašu. Ništa nije bilo onako kako su me uvjeravali da će biti, umjesto toga blamaža za blamažom, omalovažavanje, pravljenje budale od mene gdje god da sam došao, seljački rečeno, jebanje u zdrav mozak na svim nivoima. Tada sam skupštini udruge podnio neopozivu ostavku na mjesto potpredsjednika i istupio iz njezina članstva. Predao sam im ostavku, vratio bankovnu karticu, predao ključeve servera i rekao da se zahvaljujem na svemu. Postao sam opet samostalni igrač. Dosta mi je više, ništa se ne može normalno i korisno napraviti u ovoj našoj sredini koja se kune u "zemlju znanja i prosperiteta". Više ću napraviti sam nego kao član bilo koje udruge. Šok za šokom, ne mogu to više gledati niti učestvovati u tome, zgadili su mi se do krajnjih granica. I tako sam izašao iz tog svijeta košmara i ludila. Spašavao sam svoj zdravi razum.

No, iako nisam bio više član udruge, družio sam se i dalje s ljudima u udruzi. Pa oni su mi prijatelji i nema te udruge zbog koje bih se trebao odreći njihovog prijateljstva. Pozivali su me na promatranja, kao što smo to radili i prije osnivanja udruge, jer astronomija je astronomija, ne trebaju nam udruge da se njome bavimo i družimo. Jedino ja nisam učestvovao u njezinom životu, a ni ona u mojemu. U međuvremenu, zbornik se ipak uspio još jednom tiskati pa sam mogao ljudima poslati njihove primjerke koje su ranije naručili. Bolje ikada nego nikada. U međuvremenu, zaslugom mog prijatelja (primjećujete li kako sve ljude nazivam prijateljima, što ću kada je tako) sa početka priče, udruga je dobila svoju prostoriju. Doduše, i tu postoji jedna začkoljica, a sastoji se u tome da je prostorija nenamještena, golih zidova i bez namještaja, a za komunalije i troškove koji se moraju plaćati kao da netko u njoj boravi, otići će više novca nego što ga ima u prihodu udruge (2000 kuna). Vidite li tu kakav smisao i zdrav razum? Tko zna kako će se to riješiti? No, priča ide dalje.

Za Dan grada, Rokovo, udruga je trebala napraviti izložbu astronomskih fotografija. Prijatelj me pitao želim li i ja ustupiti svoje skromne astrofotografije koje imam. Naravno da sam pristao. Kako su sve u digitalnom obliku, a poznati virovitički profesionalni fotograf nije bio u stanju to ispravno prebaciti na papir, odlučio sam to sam isprintati na foto papiru. I ispalo je bolje nego sam se nadao. I tako sam i ja učestvovao sa svojim fotkama na izložbi udruge. Otvorenje je prošlo, paaaa… nemam pojma jer sam demonstrativno napustio svečanost kada sam vidio da je među pripadnicima "sedme sile" i tip koji nam je sa web stranica udruge "popalio" fotografiju Mirka Danijela Bogdanića za potrebe promotivnog medija grada i na njoj od naručitelja pokupio ne malu lovu. Ne mogu si dopustiti da me takvi ljigavci snimaju i dižu si rejting u stranci i uvlače se u guzicu svojim domaćinima toliko duboko da im vire samo nožni prsti. Vratio sam se nakon što je službeni dio završio. Ionako nisam bio obavezan tamo biti jer nisam član udruge, više sam bio gost. No, vrativši se, uočio sam da je atmosfera nekako napeta. Bile su dvije gospođe oko kojih su svi nekako skakutali, a ja naravno, nisam znao tko su one. Pretpostavljao sam da su nekakve face jer su im moji prijatelji počeli iznositi probleme udruge i ljudi koji se bave astronomijom. Te novac koji je udruga dobila otići će za plaćanje hladnog pogona prostorije u kojoj nitko nikada nije održao nikakav sastanak, te Virovitičko-podravska županija je jedina u Hrvatskoj u kojoj ne postoji Zajednica tehničke kulture, te ovo, te ono… Vidim ja, njima nije baš ugodno to slušati, nije im pravo. Sve nekako pokušavaju opravdati situaciju, ali im ne ide, na svaku njihovu, dobiju nove packe. Kad jedna od njih, potpuno nerazumijevajući situaciju, bubne kako je astronomska udruga tek nedavno osnovana i da se tek treba dokazati prije nego zatraži financijska sredstva. Na to sam puknuo i sasuo joj svu silu informacija o tome koliko se godina ljudi u Virovitici bave astronomijom, što su da sada napravili, čime su se sve bavili, i rekao joj da ako ju je zanimalo mogla je sve te informacije pronaći na Internetu i na stranicama udruge, te da mi odgovori koliko se puta mi moramo iznova nekome dokazivati?! Naravno da je upitno koliko se gospođe uopće razumiju u Internet i računala i znaju li uopće kako doći do tih stranica. Niti ih je to zanimalo niti su se uopće potrudile bilo što saznati o astronomskoj udruzi, došle su tamo po službenoj dužnosti ispred Grada i mislile su da će sve biti lijepo i svečano, najmanje su se nadale da će ih snaći nezadovoljstvo autora izložbe. Ispričao sam im i slučaj sa službenikom koji je novce dodijelio "astronomima", na što mi je jedna od njih na nos natakla da "nećemo o imenima", na što sam se ja složio i rekao da se zna o kome se radi. Ono "zna se" sam joj nekoliko puta napomenuo, na što su se one brzo pokupile i pod izgovorom da im se žuri, nestale. Kasnije sam saznao tko su one i zaista su visokopozicionirane u Virovitici, no poštujući njihovu želju da "nećemo o imenima" to ću prešutjeti. Reći ću samo da se radilo o predsjednici gradskog vijeća i o pročelnici ureda gradonačelnika.

Eto, čini se da nisam niti van udruge bio pošteđen ove bolesti od koje boluju svi birokrati i činovnici. Zbog svega toga, još je jedan prijatelj odlučio napustiti udrugu. Izdržao je nešto više nego ja i kada je osjetio da bi mogao izgubiti zdrav razum, odlučio se oprostiti bavljenjem astronomijom u okviru udruge. Jednostavno, udruga je baš to, uokvirivanje sloboda ljudi i pojedinaca da se slobodno bave onime što i kako žele, namećući im besmislena pravila i obaveze koje nemaju nikakve veze s onime čime se ti ljudi žele baviti. Zatvorili smo račun udruge i tako je nova udruga otišla u povijest. Što se mene tiče, zadovoljan sam što sam smogao snage sačuvati svoje dostojanstvo i reći NE ovome besmislenom ispiranju mozgova. Otišao sam jer sam zaključio da to nije način na koji se želim baviti svojim hobijem, astronomijom, znanošću, koja je sve drugo samo ne okvir u kojemu se uokviravaju ljudi koji imaju želju baviti se onime što traži korištenje sivih stanica u glavi. Tu se vraćamo ponovo na početak ovoga teksta. Pročitajte ga opet. Živimo li u sredini koja potiče ljude da se slobodno bave znanošću?

Eto, to je samo jedan dio, maleni isječak, iz bogate povijesti astronomskog djelovanja ljudi u Virovitici. Za nešto više, bilo bi potrebno napisati cijelu knjigu, a za to nemam baš volje :o) No, i ovo ovdje, dovoljno je da vam prikaže što su radili astronomi-amateri u Virovitici, s čime su se ponosili i koje su probleme imali. Budućnost koja dolazi, pokazat će ima li astronomija perspektivu u Virovitici. Ali, to ostaje na mladim naraštajima koji dolaze. Ovo im može poslužiti za pripremu na ono s čime će se susretati. Posrećilo im se :o)